Dragi prijatelji,
Navršava se 5 mjeseci od moje zadnje objave. Mnogi od vas su me kontaktrirali i pitali što se događa. Sada sam spremna ispričati svoju priču.
Kada sam prije 20 godina prolazila zahtjevan životni period, mislila sam tada da je to najteže što mi se moglo dogoditi. Bila je to velika prekretnica u mom životu. Reiki, joga i zvuk bili su glavni alati koji su mi u tome najviše pomogli. Njima sam održavala svoje psihofizičko zdravlje.
Izazovi su se nastavili i kasnije u životu i svaki je donosio neku promjenu koja mi je pomogla da rastem i postanem bolja osoba.
Tako sam i prošle godine ponovno ušla u teži period povezan sa bliskom osobom, mojom majkom, koja sada ima 97 godina. Bilo je tu usporedo i drugih zahtjevnih situacija, ali ova me je najviše iscrpila. Bez obzira na svoje znanje i alate koje sam svakodnevno koristila, s ovim izazovom se nisam znala nositi. Zbog brojnih neprospavanih noći oslabio mi je imunitet i u prosincu sam dobila koronu, a nakon tri dana, točnije 22.12., na sam zimski solsticij, najtamniji dan u godini (kako simbolički), izgubila sam osjet u lijevoj ruci i lijevoj nozi. Magnetna je pokazala akutnu ishemiju, trombotički moždani udar srednje jačine. Bila mi je oduzeta lijeva strana tijela, ženska strana, majka, kreativnost….., nisam je osjećala, kao da mi ne pripada. Za mene je u tom trenutku nastupio šok. Izmjenjivali su se osjećaji; nevjerica, velika tuga, razočaranje, strah…. Plakala sam i pokušavala razumjeti gdje sam zakazala. Teško mi je bilo to prihvatiti. U svemu što mi se dogodilo govor je bio sačuvan, mogla sam misliti. ostala sam živa i na tome sam neizmjerno zahvalna.
Prvih nekoliko dana u bolnici bila sam u izolaciji zbog korone i nitko nije mogao do mene.
Prepuštanje tuzi, samosažaljenje i odustajanje od sebe nije bilo opcija. Trebalo je ponovno uspostaviti lijevu stranu. Bez nje ja nisam cjelovito biće. Počela je borba.
Dok sam ležala u bolnici nisam bila sposobna sama sebe energetski podizati, ali moj veliki prijatelj iz Rijeke radio mi je tretmane i slao Reiki na daljinu. To mi je pomoglo da ojačam psihički kako bi mogla npredovati i fizički. Ne želim vas zamarati sa pojedinostima koliko sam se trudila pomicati lijevu ruku i nogu, a one nisu odmah reagirale. Ni ne znamo koliko smo mentalno jaki dok ne dođemo u situaciju koja to od nas traži. Zbog dugogodišnjeg aktivnog vježbanja joge bila sam snažna i vrlo brzo sam se počela oporavljati. I ruka i noga su počele pokazivati svoje prve pokrete. Najprije sam se služila hodalicom, a zatim štapom.
Kada sam nakon bolnice otišla u toplice, sinovi su mi donijeli moje tibetanske zdjele koje sam si svirala svaku večer. U tri tjedna toplica prilično sam napredovala, ali pravi oporavak nastupio je kada sam počela vježbati na fizikalnoj u Karlovcu. Otpustila sam štap i krenula oslonjena na svoje noge. Rekli su mi da sam u tri dana napredovala kao netko u mjesec dana. To me je ohrabrivalo. Puno je tu bilo suza, znoja, sumnje, napada panike, ali i smjeha, radosti, sreće. Uz sve alate i vježbanje koji su mi već toliko puta u životu pomogli, napredovala sam iz dana u dan sve više. Joga i vježbanje, Reiki , zvuk, moja velika snaga volje… ponovno su mi pomogli da se podignem. Nakon samo 3 mjeseca počela sam voziti auto. Sada sam već potpuno u funkciji. Još idem na vježbe, ali ovo su sada samo finese za potpuni oporavak.
Slobodno mogu reći da je još jedan veliki izazov sada iza mene.
Životnim teškoćama ne možemo pobjeći bez obzira čime se bavimo i koliko radimo na sebi. Znam da sve što nam se događa u životu ima svoje razloge i svrhu, tako i ovaj moj moždani udar.
Iako sam u trenutku kada se sve događalo bila toliko tužna i razočarana, mislila kako sam ostavljena i zaboravljena, shvatila sam da sam cijelo to vrijeme bila bezuvjetno voljena, vođena i blagoslovljena i na tome sam neizmjerno zahvalna. Ovo je bio vapaj moje Duše koji mi je jasno pokazao kako sm izgubila ravnotežu i da je vrijeme da stanem i preispitam svoje postupke. I dalje ću uvijek biti tu za moje najmilije i najdraže, pomagati potrebitima, ali pri tom ću više misliti i na sebe.
Hvala Bogu, Kreatoru, Univerzumu, Energiji….. na bezuvjetnoj ljubavi i podršci, beskrajno hvala mojim sinovima, ali i svima vama dragi ljudi, koji ste bili tu uz mene kada mi je to najviše trebalo.
HVALA HVALA HVALA.
Volim vas puno. 
Vidimo se uskoro na Gong kupki.